Viktor Jerofejev - “Šta joj bi? Usudila se da ima dete!“
Svojevremeno sam se u Kalkuti čudio odsustvu sirena hitne pomoći. Moskva me pak zapanjuje odsustvom trudnica. Ovde je, naime, svega previše, prestonica liči na halapljivicu, koja jede sve što stigne, krupnim zalogajima, polusažvakano, oblaporno, razuzureno, ili zato što se nagladovala ili zato što nije sigurna u svoju situ budućnost. Samo, da li će proždrljivica rađati decu?
Oskar Vajld - Čak i za najprefinjenija i najpožrtvovanija osećanja moramo da platimo
Emocionalne sile, kao što sam rekao na jednom mestu u Intencijama, ograničene su i po svom opsegu i po trajanju, jednako kao i sile fizičke energije. U malenu šolju, napravljenu da u sebe primi toliko i toliko tečnosti, može stati upravo toliko, koliko je predviđeno, makar sva purpurna burad burgundca previrala vinom, i makar svi berači grožđa do kolena upadali u grozdove kamenjarskih španskih vinograda. Nema češće zablude od mišljenja da ljudi, koji su uzroci ili prilika za velike tragedije, dele osećanja pogodna tragičnim stanjima: nema fatalnije greške nego očekivati tako što od njih.
Oskar Vajld - Tragično je kako tek mali broj ljudi, pre svoje smrti "ima svoju dušu"
I, iznad svega, Hrist je najveći individualist. Skrušenost, kao umetničko prihvatanje svih iskustava, samo je način otkrovenja. Čovečija duša je ono što Hrist uvek traži. On je zove "Carstvom Božjim" i pronalazi je u svakome. Poređuje je sa sitnim stvarčicama, sa semenjem, sa pregršću kvasca, sa perlom bisera. Otuda se nečija duša može pojmiti samo ako se oslobodi svih tuđih strasti, stečene kulture, i svega spoljnjeg što poseduje, bilo da je to dobro ili loše.